Klima uređaj je sustav koji radi na principu dizalice topline ili toplinske pumpe. Dizalica topline ili toplinska pumpa je sustav koji služi prijenosu toplinske energije sadržane u mediju niže temperature na medij više temperature, pa se upravo iz ovog razloga ovakvi uređaji nazivaju „dizalicama“, odnosno „pumpama“. Kod grijanja se toplina oduzima okolišu, pri čemu izvor topline može biti zrak, voda, more ili tlo, a toplina se na suprotnoj strani predaje zraku u prostoru ili sanitarnoj vodi. U slučaju obrnutog smjera transporta topline (iz prostora u okoliš) govorimo o procesu hlađenja prostora, iako je princip rada uređaja identičan. Da bi dizalica topline ili toplinska pumpa toplinu mogla „podizati“ radi predaje na višoj temperaturi, nužno je postojanje podizača temperature u procesu – kompresora. Pogon kompresora u najvećem je broju slučajeva elektromotorni, a zahvaljujući činjenici da se za rad motora kompresora potroši manje električne energije od toplinske energije koja se u ovom procesu prenese sa jednog mjesta na drugo, klima uređaj troše nekoliko puta manje električne energije od učina grijanja ili hlađenja koji ostvaruju. Činjenica je naizgled paradoksalna ali je fizikalno lako objašnjiva i počiva na energetskoj bilanci promjene agregatnog stanja rashladne radne tvari u uređaju iz plinovitog u tekuće i obrnuto koja je vrlo učinkovita. Nažalost, ovako stvorena multiplicirana energija druge forme nastala iz električne, ne može se u obrnutoj varijanti pretvorbe pretvoriti u više korisne energije nego je potrošeno za rad kompresora (šteta 😊). Ovisno o kvaliteti i tehnologiji klima uređaja govorimo o tri, četiri ili više puta manje potrošene električne energije od ostvarenog nominalnog učina grijanja ili hlađenja uređaja. Ovaj omjer interpretira se kroz koeficijente energetske pretvorbe kod grijanja (COP) ili hlađenja (EER). Kao primjer, klima uređaj s maksimalnim učinkom hlađenja od 3,5 kW i koeficijentom EER=3,5 u uvjetima maksimalnog pogona trošiti će 1 kW električne energije. Treba napomenuti da se koeficijentima COP i EER najčešće opisuje samo jedno radno stanje uređaja, najčešće maksimalno, te da u drugim režimima rada vrijede drugačiji, također povoljni omjeri. Iz navedenog se razloga COP i EER trebaju koristiti kao indikatori klase uređaja, dok se ukupna potrošnja u razdoblju korištenja računa drugačijom metodologijom u kojoj se primjenjuju sezonski koeficijenti SCOP i SEER.
Izvor: deltron.hr